Novalja se razvila na mjestu antickoga naselja Novalia koje je bilo južna luka rimskog naselja Cisse (današnja Caska). Iz rimskog su razdoblja ocuvani dijelovi vodovoda, više natpisa i arhitektonska plastika. U ranokršcansko doba u središtu naselja bila je velika basilica urbana s polukružnom apsidom i mozaicima (ostaci arhitekture, plastike, natpisi).

God. 1971. tu su nadena dva ukrašena relikvijara: broncani iz IV. st. i srebrni, nešto mladi. U gotici je na istome mjestu podignuta crkva Majke Božje, pregradena u doba baroka, u kojoj se cuva slika Blažene Djevice Marije s djetetom iz XVI. st. Sadašnja župna crkva sv. Katarine sagradena je 1906.

Paški trokut

Godine 1999. u zaledu Novalje otkriven je zanimljiv fenomen - otisak u kamenjaru obliku trokuta velicine 32 x 32 x 22 m.Kako je trokut nastao još nije objašnjeno, pa ova pojava privlaci pozornost mnogobrojnih turista, znatiželjnika, novinara i znanstvenika.

Medu ljudima se raširila teorija po kojoj je otisak nastao kao posljedica NLO-a, što mu je samo povecalo popularnost.Tijekom ljetnih mjeseci organiziraju se izleti sa strucnim vodstvom, otvorena je izložba posvecena trokutu, a planira se i otvorenje NLO centra.

Otkrice

Gospodin Dražen Peranic iz Stare Novalje, dožupan Licko-senjske županije, upozorio je krajem ožujka 2004. godine na postojanje neopljackanoga nalazišta amfora uz istocnu obalu otoka Paga. Ova gotovo nevjerojatna vijest uskoro je potvrdena i strucnim arheološkim uvidajem u organizaciji tadašnjeg Odsjeka za zaštitu podvodne arheološke baštine Ministarstva kulture (danas Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda), kojim je ustanovljeno da se pedesetak metara od obale, uz sjeverni rt uvale Vlaške male, oko jednu milju udaljene od trajektnog pristaništa u Žigljenu, na dubini od 24 do 29 m, nalaze dobro ocuvani ostaci potonuloga rimskoga trgovackoga broda iz prvog stoljeca pr. Kr.

 

Bogata anticka prošlost novaljskoga kraja pretpostavlja i dinamicnu sliku onovremenoga pomorstva, koje je u podmorju moralo ostaviti jasne tragove. No, kao i u slucaju kulturne baštine na kopnu, podmorska baština otoka Paga slabo je poznata i proucena.

Podmorski nalazi iz antickoga vremena donedavno su se svodili uglavnom na predmete slucajno pronadene u plitkom moru današnje Caske. Arheološkim istraživanjima manjega opsega potvrden je znacaj caskoga podmorja koje, kao i citava uvala, krije vjerojatno još mnoga iznenadenja, a o potonulim rimskim brodovima nije se znalo gotovo ništa. Stoga je nalaz neopljackanoga rimskoga brodoloma u Velebitskom kanalu predstavljao svima ugodno iznenadenje.